Iako tada, kao i danas, nisam bila sigurna u pravo značenje te riječi, znala sam da je to nešto jako bitno, ono o čemu sam čitala i o čemu sam slušala, krišom, dok je sestra tiho pričala na telefon sa svojom najboljom prijateljicom.

A onda je nešto što se zove ljubav počelo da se dešava meni i oko mene. Prvi pogled, prva simpatija koja me čekala ispred kuće sa Kiki bombonom koju sam stiskala u ruci na putu do škole. Pa onda druga, koja me pratila kući na biciklu. Pa onda još jedna, koja me prvi put poljubila. Ljubavi su se dešavale, počinjale, trajale, prestajale. Ono o čemu sam maštala, o čemu sam sanjala, šta volim a šta ne, šta me nervira a šta veseli, sreću zbog nekoga kao i tugu rastanka nesebično sam dijelila sa divnim osobama, koje su me svojim prisustvom u mom životu učinile boljom, bogatijom, srećnijom. Dijelila sam tajne sa onima za koje sam bila sigurna da će ih čuvati. Prijateljicama. Neke znam od rođenja, neke sam sretala usput, neke upoznavala čudnim kanalima sudbine. Sada, mnogo godina kasnije, kada razmišljam o njima shvatam da sam vremenom, sa potpunim pravom, prijateljstvo stavila u vrh životnih prioriteta.

Ta neobična sestrinstva, sastavljena od različitih shvatanja, kultura, pogleda na svijet, vodila su me kroz život, radovala se sa mnom, podržavala me u najvećim i najbitnijim odlukama. Nikada nisu raskinula ili me ostavila na cjedilu. Nisu očekivala da uvijek budem skockana, nasmijana i tolerantna. Naprotiv, voljela su me i kada sam sebi bila najveći neprijatelj, ljuta, mrzovoljna, tužna. Tolerisala moje nadrndane trenutke nikada mi ih ne prebacujući.

Kao puno mlađu, porazi me nisu puno doticali, vjerovatno zato što kraj veze, lošu ocjenu, bezazlenu grešku nisam smatrala nekim velikim gubitkom. Mnogo je dešavanja, iščekivanja, radosti koje pruža život, toliko toga ima da se radi, uči, popravlja, gradi. I ja sam hrabro išla dalje. Godinama, početni entuzijazam i dobra volja polako splašnjavaju ustupajući mjesto surovim istinama i pričama da smo svi različiti, da svijet nije jabuka i da nisu svi ljudi dobri. Da su muškarci sa Marsa a žene sa Venere. I uhvatim se u začaranom krugu gdje pokušavam sa svojim prijateljicama odmotati klupko i otkriti zašto, o zašto nije zvao. Sjedeći sa njima i satima raspravljajući o tužnom, starom problemu čula sam najsmješnije, najtužnije, najstrašnije priče koje veza između dvoje ljudi može da ispriča. Priče o prevarama, lažima, izdajama. O malim trikovima, bacanju čežnje, izazivanju ljubomore. O bezrazložnom taktiziranju. O ukusima poljubaca. O dobrom seksu. O lošem seksu.

Družeći se sa njima otkrivala sam različite muzičke ukuse pričajući o roku, o panku, o džezu. O narodnjacima i njihovim jadnim, tanjušnim stihovima i lošim porivima koje bude. O vinu i viskiju. O glupostima koje se naprave kada se popije čašica više. O mamurluku. O književnosti, ekonomiji, istoriji. O šopingu i cipelama. O ekonomskoj krizi. O političarima, lopovima, prevarantima, siromašnima, bogatašima.

O svemu.

Prijateljice su me naučile da poraz pretvorim u pobjedu, blam u anegdotu, otvorenost u vrlinu. Prijateljice su me tješile dok sam pričala o najdubljim neuzvraćenim emocijama koje sam osjetila prema nekom muškarcu. Slušale su me dok sam satima vrtila istu priču. Pokušavale odgonetnuti zašto se prevare dešavaju. Podržavale da ga pozovem. Podržavale da ga ne pozovem. Klimale glavom dok sam pričala o njegovim vrlinama. Učestvovale dok sam mu tražila mane.

Slušale o glavobolji tražeći lijek za migrenu, nudeći adrese bioenergetičara, akupunkturista, nadriljekara, ljekara. Govorile samo meni kada bi me kritikovale a svima kada bi me hvalile. Ukazivale gdje griješim. Ljutile se nikada ne govoreći „jesmo ti rekle“ kada ih ne bih poslušala.

Pričajući i povjeravajući se, slušajući tajne i ljubomorno ih čuvajući, otkrivala sam novu dimenziju ljubavi za koju ne moram brinuti da li će biti uzvraćena, ljubavi koja traži samo jedno: iskrenost, bez straha o nerazumijevanju, iskrenost koja se vraća povjerenjem i pouzdanošću

Čuvajte prijatelje. Njegujte te odnose koji nas prate kroz čitav život i pomažu nam da razumijemo, da se radujemo, da utješimo. Neka prijateljstva će se prorijediti i zbog nedostatka vremena, geografske udaljenosti ili drugih razloga što nam ih nameće ubrzani način života, postati malo manje neophodna ali nekako malo više vrijedna. Najbolje kod prijateljstva je što se u njih stupa dobrovoljno, slijedeći sebe i svoj ukus. A malo je stvari u životu koje možete tako beskompromisno izabrati. Izaberite prijateljstvo jer je ono siguran oslonac u vremenu bez oslonca, bogatstvo u svijetu bez bogatstva. Ako imate prijatelje, ne brinite jer nećete biti napušteni, tužni, ostavljeni, sami.

Ljubav prema muškarcu ima rok trajanja. Prema prijateljima ne, jer vas pravi prijatelji vole bez obzira koliko dugo ste zajedno. Vole vas zauvijek.