Kada sam odlazila na kojekakve ženske babinjake koji su u mom malom planeru bili zaokruženi crvenom bojom, a ta boja je značila samo jedno – hitan ljubavni problem, nisam vadila iz torbe knjigu “Njemu baš i nije stalo”. Običaj je bio, kada riješimo jedan slučaj, mudrost širimo dalje. Onda se dogodilo to da je baš ona moja prijateljica s kojom sam satima mogla pričati o svojim mušicama, zahtjevima i prohtjevima – našla srodnu dušu. Naravno, počele smo se viđati sve rijeđe, a po tonu u njenom glasu imala  sam osjećaj da su joj moji solerski problemi dosadni i opterećujući. Nema veze, pomislila sam tada, ipak sam ja sama sebi najmudrija i najpametnija. A to što ona više nema vremena za društvo, njen problem, jer ja tako neću nikada. Kada nađem nekoga, je l'. (A tada je taj netko bio samo jedna mala točka na kraju horizonta).

Onda se, u svitanje zore, a ima tome već nekoliko mjeseci, horizont neobično približio i najljepša točka moga života našla se baš ispred mene. Od tada, živim neki drugačiji život i gradim neku drugu osobnost. Kako baš on kaže, pomalo sam izgubila svoje JA i dobila jedno novo, zajedničko...ali ne JA, već MI. To MI otkrilo mi je svijetove za koje sam naivno mislila da postoje samo u ljubavnim romanima i filmovima s okusom slatke limunade. Kročila sam u svijetove za koje sam vjerovala da nikada neću htjeti biti dio njih. Sada razumijem tu svoju prijateljicu i njenu potrebu da konačno, bez svih nas, sakrivena od pogleda znatiželjnika uživa u svojoj novoj ljubavi.

Imam još jednu prijateljicu koja, iako je udaljena previše kilometara od mene, na neki čudan način, slično diše kao ja. Međutim, osjećam koliko naša komunikacija slabi. Jednom prilikom, kada me upitala kako mi je sada kada sam sretno vezana, a ja puna leptirića u trbuhu potpuno iskreno odgovorila, ispala sam neprepoznatljiva, pomalo patetična i možda čak i dosadna.

Ne mogu reći da me to nije povrijedilo, jer, očekivala sam da osoba koja me poznaje u srž zaista shvaća da ti partner ipak ne može iščupati onu glavnu esenciju i toliko iskorijeniti to što ti zaista jesi. Onda ta veza više nije idealan spoj dvije individue koje se zajedno upotpunjuju. To bi bio onda spoj neizgrađene osobe koja sve što u dubini ne posjeduje, traži od svog partnera. Mislila sam da se nekako, poznavajući mene, podrazumijeva da se ne bi ni našla u vezi koja će i samoj meni biti dosadna i patetična.

Ali, možemo li ikada zapravo očekivati od ikoga izvana da razumije što se događa između dvoje ljude? Davno je to pitanje postavila famozna Keri, a odgovor sam dobila danas od osobe koja već dugo konačno zna što želi od ljubavi.

“Sa sretnim vezama je slično kao i sa pričom o djeci - nemoj pričati ljudima koji ih nemaju duže od 10 minuta. I to je to.”, rekla mi je. Tako je zapravo sa svime u životu. Ako podijeliš svoj osobni uspjeh na bilo kojem polju, neminovno je da ćeš naići na negativne kritike i komentare koje prečesto ne želiš čuti. Kada me pitaju kako mi je sada, kako se osjećam i jesam li sretna, svaki drugi zakoluta očima nošen mišlju da nešto takvo što ja tvrdim da živim, zapavo ne postoji. Govore mi kako ću biti prevarena, kako trebam biti strašno oprezna, kako ne trebam vjerovati i kako ću se razočarati.

Što je to u ljudima što ih tjera da zadovolje svoju znatiželju na najprimitivniji mogući način? Što zapravo netko želi postići svojim zločestim komentarom? Da, nagledala sam se i ja ljubavnih brodoloma i životnih razočarenja i često sam u sebi unaprijed znala kako će se priča razviti, pa ipak, nikada nisam poželjela nekome uništiti njegovu sreću. Makar samo trenutno, jer vjerujem, mnogi baš poput mene isto žive za trenutke. Nekad pak, znao me je ishod i prevariti, pretvarali su se i najtvrdokornije neženje u zaljubljene mačiće. Zašto? Zato što je ljubav čudotvorna.

Toliko je čudotvorna da je mene vratila na staro mjesto u kojemu nikada nisam htjela provoditi svoje dvadesete. Toliko je nevjerojatna da mi stavlja osmijeh na lice svaki dan, već nekoliko mjeseci. Toliko je magična da se uspijevam svakoga dana iznova zaljubiti u istu osobu. Toliko je snažna da me potpuno pokrenula i probudila iz mog solerskog sna.

Sada, budna sanjam.