Besplatan osmeh
Ušla sam poluzainteresovana u parfimeriju, (jer nama ženama uvek nešto zafali iz te mirisne i opojne riznice boja), a ona , tako opisno jednostavna, dočekala me sa toplim, širokim, trijumfalnim osmehom, kao da sam joj najbolja i stalna mušterija.
Uzgred, nije mi nimalo uz put, pa tu retko kad svraćam, pa sam čak i bila u čudu, šta joj je, kada je baš tako srdačna? Osvojila me na prepad visokim, trgovačkim stilom i morala sam joj nekako uzvratiti za tu svetsku ljubaznost u domaćim, srpskim uslovima. Pobedila je u jednoj maloj igri, upravo na poprištu posla, od koje svakodnevno zavisi njena budućnost. I ne samo u mom slučaju, već kod mnogih, kasnije doznah..
Nju to nije koštalo mnogo truda, taj pristojan i nenapadan osmeh, skroman komentar i poneka , od mene tražena, upadica, “samo” je ostavila sve svoje probleme ispred vrata radnje, koju skoncentrisano vodi i čuva u provincijskom gradiću. Tako to rade privatnici od šlifa, intelekta, dara i koji su studiozno pristupili poslu na duže, decenijske staze. Od njih treba učiti, od njih treba kupovati, čak tražiti dobronameran savet, misao i nadu. Naročito, kada i vi imate isti poriv, pa bi momentalno zakoračili u takvu poslovnu avanturu, samoinicijativno, bez ičije podrške sa strane.
Zatrpani smo američkim naslovima kako postići uspeh, slavu, sigurnost, ljubav, poštovanje, a to nam je sve odvajkada blisko i dostupno upravo na našim prostorima, u našem dvorištu, na našem jeziku. Samo se trebamo okrenuti oko sebe i pažljivije oslušnuti rođene, odlučne, nepokolebljive optimiste, gvozdene volje i upornosti. Turbulentne prilike kod nas su izrodile još jače i srčanije poslovne ljude, a oni sa kontinuiranim stažom bez promašaja i ekonomskog pada, mogli bi mirne duše predavati na zapadnjačkim koledžima, univerzitetima.
Kada je osmeh iskren, a pogled svež, prodoran i sjajan, i kod bogatih i kod siromašnih je identično - govorljiv sam po sebi, te zrači i podiže, uliva snagu i lakoću opstanka življenja.
Repriziram se kada kažem, život je tako jednostavan, samo ga mi bespotrebno komplikujemo preteranim analizama i sumnjama. Čestitost u izlaganju i razgovoru nije baš tako omiljena disciplina, iz razno-raznih strahova, zloupotreba, ali je preko potrebna prečica za realizaciju sopstvenih želja i snova, sa minimalnim gubitkom sati i minuta na našoj čudnoj, overenoj planeti. Ličnu zabrinutost, komplekse, nedoumice, pažljivo zatvoriti u četiri zida, neka se tamo same mere i preispituju , a uredno svakodnevno osvanuti sa plemenitim , dopadljivim osmehom na licu , čim istrčite međ druge zemljane i poštene maratonce. Biće svima lakše u okolišu, a samim tim i vama. Ne treba zanemariti ni estetski momenat na bolje i lepše u ogledalu.
Kursevi smeha i dobre volje postoje već odvajkada preko grane, ali ja tvrdim da je to kod nas izlišno, jer posedujemo i smisao za humor i ljubaznost i toplinu i optimizam, samo da to sve skupa hitro aktiviramo, jer ne košta ništa, a itekako koristi, godi i leči. Zato, moliću, jedan obećavajući , pobednički osmeh na lice…
Komentara (4 poslato):
Mada, čak iako osmeh nije iskren i bio i izveštačen, draže mi ga je videti. Umaraju me tmurna i dpresivna lica, treba nam da bar glumimo sreću i osmehe ako ne možemo iskreno. Previše je depresije.
Dugo nisam pročitala ovako lep blog i tekst. Inspirativno nema šta :)
inace sam odusevljen tekstom i drago mi je da ima ljudi koji zele jedan "pristupacniji" odnos sa okolinom, jer - istina je da ih je u praksi tesko naci...sto potvrdjuje tanjino odusevljenje i iznenadjenje pri susretu sa takvom osobom.
Pošaljite komentar 





