Sve ste iste
Svi su isti. Koji god razgovor da započnem sa prijateljima, a tako je već neko vreme, neizbežno naiđem na tu rečenicu. Pa dobro kažem... i zaćutim, jureći u mislima za kontra argumentom.
Eto, još jedno razočarano biće. i šta god da u tom trenu mogu da smislim čini se da nije dovoljno dobro objašnjenje. Sve su iste. I ta jedna glupa rečenica opstaje i postaje sve masovnija, gromoglasno iz oba ugla ringa odzvanja.
Odavno smo naviknuti da živimo u trulom društvu. Ponavljamo jedne te iste rečenice i sve više sebi dopuštamo ravnodušnost, ne preduzimamo ništa, ne menjamo sebe na prvom mestu i previše sebi dopuštamo. Ja i dalje ne mogu da verujem u tu rečenicu, ona je samo nekakav izgovor koji ne razumem i pored svih ostalih problema koje donosi svakondevnica jedino što je stvarno neizdrživo je gledati mlade razočarane ljude i tešiti drugarice slomljenog srca. Ima nekih hiljadu stvari koje bih uzviknula u punom afektu. Možda to iz mene ponekad govori drugarica, možda bloger koji smelo govori o bolnim temama ,ali svakako i žena.
Kada budete naučili da se ponašate prema devojkama sa poštovanjem, da ih cenite i tretirate kao bića, kao čoveka (takav odnos podrazumeva da uzmete u obzir osećanja i potrebe druge strane)... kada budete imali neki drugi razlog da prilazite osim po principu: sledeća na redu devojka iz kluba koja je slatka a dovoljno pristojna za seks i spremna da da broj telefona ako se već ne zakopate klinačkim forama ... Kada budete naučili da je za dobar seks potrebna hemija a ne samo par sisa i dobro dupe... Možda vam se i budu javljale kada zovete, i ne budu kolutale očima kada prilazite.
Ko god da si, ko god da sam ja ako si mi simpatičan i deluješ kao neko na mestu, ne vidim razlog zašto bih glumila neku uobraženu tatinu devojčicu i ne bih ti čak i ja prva prišla. Ali ako pristanem da te upoznam, molim te da u rečniku potražiš tu reč, nigde ne piše obavezan dogovor mesta i vremena za prvi kres.
Ja se lično smejem u facu muškarcima koji tvrde da su žene najveći robovi vrste. Slučaj je da obično ti isti trče okolo kao zečići i još zbog toga znaju da uistinu budu ponosni na sebe. Pa dobro, možda vi samo glumite kretene I đubrad prema devojkama u istim gaćama koje su vam krpile majka ili sestra. Ne razumete tren i strast uopšte. Počinjem da mislim da ste zapravo vašim kombinacijama uspeli da sterilišete strast. Izvinjavam se, možda je i ne poznajete. I dobro, recimo da pristanem na obostrano zadovoljstvo, ako mi se svidiš ... na vezu ... da razmislim ... iskustvo kaže da je najčešća muška definicija veze stalna kres kombinacija sa povremenim držanjem za ruke... Zovimo stvari pravim imenom I ne budimo licemeri. Ako zaista želim seks daću vam do znanja da sam pristala na igru, ili ću vas pozvati, ali ja za razliku od vas poštujem tren, ne zakazujem termine... Sve vreme sam svesna da ima i mnogo takvih devojaka. Super je kad imaš nekoga s kim možeš da poklopiš termin. Devojkama je mozda ipak lakše naći partnera, pa drugari šta da vam kažem, budite uporni, izjavljujte beskrajnu ljubav, komentarišite slike na fejsu i strpite se, za koji dan će vas uglaviti u raspored.
Dragi muškarci, ne kažem da je vama lako. Treba imati petlju prići, treba imati petlju pozvati... Ali naviknete se, zar ne.... postalo je rutina. Nikad prvi broj telefona ne upali za jedno veče. Moraš biti uporan u životu... samo da nastavi da se okreće ... Moj odgovor je: nismo, nikako ne možemo biti svi isti. Možda su pojedini samo preuzeti određen obrazac ponašanja o kom bi trebal porazmisliti. Mi isti se svaki dan čak probudimo i pomalo drugačiji. Ovo je samo sagledavanje situacije i pokusaj širenja vidika.
Ne obraćam se nikom posebno, obraćam se svima i nikoga ne osuđujem, pokušavam da razbudim usnule mozgove i podstaknem ih na razmišljanje. Ne nudim rešenje, jer ne može biti uopštenog instant recepta. Ako je nekoga zabolelo ili se oseća prozvan nek se zapita zašto. Ako su sve devojke/momci iste/isti, onda sa prvom osobom na koju naletite možete ostati do kraja života. Posle nekog vremena će se valjda javiti poštovanje. Kad smo svi normalni: zašto nema više normalne devojke/dečka??? Opet ima mnogo daljih pitanja: u odnosu na šta i na kada? Kakve to slike savršenosti čuvamo u glavi? Možda tražimo na pogrešnim mestima i na pogrešan način? A ko je prvi počeo i ko je kriv ili krivlji, zaista je nebitno. Ovo je poziv za izlazak iz zamornog ringa. Pogledajte zaista ko je u drugom uglu. Stvor od krvi, mesa, snova, misli i osećanja. Dragi moji muškarci I drage moje dame, život je naš isuviše kratak, po prirodi stvari smo drugačiji, i mogli bi da počnemo da uživamo u tim različitostima, osim da nalazimo da su mane.
Komentara (2 poslato):
Pošaljite komentar 





