(Luna) Svako godišnje doba ima drugačije boje, okuse i mirise. Jesen je smeđa i miriše na kestenje, ljeto je plavo i ima okus sladoleda, zima je siva i miriše na kuhano vino. Proljeće je uvijek šareno i ima okus ljubavi....

(Luna) Juče sam išla na kafu sa bivšim momkom. Onim zbog kojeg sam se počela šminkati. Koji me naučio da plačem i da se nerviram. I onim koji me naučio da se smijem i radujem. Onim zbog kojeg sam danima ležala ništa ne radeći, samo se smješkajući. I onim zbog kojeg sam noćima plakala i čekala da umrem od tuge. ...

(Luna) Skoro sam negdje pročitala: “Ako vam muškarac nareže kompilaciju na CD-u, vjerovatno mu se sviđate.“ I sjetila se da sam imala jednog takvog, koji me je bezuspješno pokušavao muzički edukovati i privoliti na jazz......

(Luna) Dok čekam vizu za Holandiju razmišljam o nečemu o čemu je sigurno većina ljudi koja živi u ovoj zemlji već razmišljala: da li da odem zauvijek?...

(Luna) Prije par dana dobila sam poruku na Facebook-u gdje me školska prijateljica obavještava da će se ekipa iz osnovne škole sastati u lokalnom kafiću početkom jula. Bilo mi je drago što ću se sresti sa nekim ljudima koje nisam vidjela baš dugo – dosta njih živi na drugom kraju svijeta, a za većinu sam zaboravila kako se zovu. O njihovim slikama na Fb da ne govorim; njihova lica i figure nisu mi odavale ništa do maglovitog podsjećanja na davne školske dane, pokoju anegdotu i simpatiju iz daleka....

(Luna) Ljubomora nije ljubav. Ljubomora nije strast. Ljubomora nije opsesija. Ona razara. Ne samo vezu, već i onog ko je ljubomoran. Ljubomora uništava ljubav, mijenja ljude, sužava vidike. Mene je promijenila. Uperena na mene, izazvana u meni. Ljubomora na izmišljene momente, na moguće prilike, vizije i situacije. Jednom je došla, osjetila sam je, bila je prisutna kao dosadni, nepopuštajući pritisak u glavi i stomaku. Od tada se bojim. Ljubomornih muškaraca, vrtloga strasti, užarenih pogleda. Sebe i svoje ljubomore. Prevare. Bola. Patnje....

(Luna) Spadam u one za koje odmahnu rukom i kažu - žena za volanom. Poštujem saobraćajne znakove, usporavam na krivinama, „jurim“ 40km/h. Bez obzira kako dosadno to sve zvučalo, volim da vozim automobil i uživam u osjećaju da u bilo koje doba dana ili noći mogu sjesti u njega, pustiti omiljenu pjesmu i besciljno kružiti po gradu. Ono što ne volim su gužve u saobraćaju, onaj sekund kada se promijeni svjetlo na semaforu a nervozni vozač iza vas počne da trubi kao nenormalan, biciklisti koji se stvore niotkuda, pješaci koji nenadano istrče pred auto. Jedna slučajna konverzacija ponukala me da drugim očima posmatram vožnju autom i pomalo se počnem okretati prema biciklu....

(Luna) Tračarenje sam uvijek smatrala bezazlenim činom, ubijanjem dosade, zabavom uz kafu. Lojalna sam – ne ogovaram prijatelje nikada, a i družim se sa istim ljudima godinama; ponekad toliko stvari kažemo o sebi samima. Nekada sam sigurna da je i sam trač o meni bolji od onoga što ja sama o sebi mogu da kažem. ...

(Luna) Srećna sam. Nemam nikakav poseban razlog. Nisam se zaljubila, nisam kupila nove cipele, nemam u planu vikend van grada. Srećna sam onako, ničim izazvano. Proljeće je stiglo, vazduh miriše na nešto novo i uzbudljivo, sve je puno boja i nijansi. Život mi se čini divan i obećavajući....