Četiri muškarca koja su mi slomila srce

Shutterstock

Prošlo sam ljeto sasvim slučajno na polici knjižare zapazila knjigu koja me je prvo instinktivno privukla svojom – ambalažom; bila je ružičasta, slatka i prepuna nekih srca po sebi. Pomislih tada, gle zgodne literature za predahnuti od priprema za jesenski rok.

Približivši se polici spazih i naslov. „Pet muškaraca koji su mi slomili srce“. Očekivala sam tužan kraj i puno melodrame i patetike, kad ono – puka suprotnost. Godinu dana poslije....

...i jedna slatka Facebook poruka sadržaja: „Ne mogu vjerovati da mi je prva asocijacija na tako, tako divno djevojče...uplakana curica.“ Poruku je poslala osoba koja je igrom slučaja naišla na moje tekstove i da si skrati muku zamišljajući tko se krije iza istih, odlučila stupiti u kontakt sa mnom. Ne znam zašto, ali automatski sam povezala dojam koji ostavljam sa knjigom koja me se dojmila prošlo ljeto. Zar je moguće da sam zaista odavala dojam osobe kojoj muškarci obično slome srce?

Moj prvi heartbreak došao je potpuno neočekivano i iznenada kao ljetni pljusak u vreloj noći. Bila je to turbuletna veza obojana obostranom strašću i pomalo bezrazumska. Trenutak kada je završila bio je poprilično bolan, ali baš tako je trebalo i biti. Nas smo dvoje bile dvije kompletno različite duše koje je svemir spojio valjda kao vlastiti znanstveni eksperiment na kojemu smo oboje pali. Da bih ga demistificirala, bile su potrebne godine i mjeseci poslije. Danas je on onaj koji mi i dalje izmami neki blesavi osmijeh na licu, i ja mu ga uzvratim. Kad se pogledamo točno znamo što oboje mislimo. „Luđak stari!“ – „Luđakinja moja!“

Za drugoga muškarca nisam ni bila svjesna što mi se sa srcem događa, da puca u najsitnije kristaliće po podu uspomena. Bio je on sve što sam godinama zamišljala, o čemu sam maštala i priželjkivala. Nažalost, bio je on i ptica sa prevelikim krilima, u stalnom letu. Tako je odletio i od mene. Zapravo, ja sam ga pustila da odleti zasićena njegovim nestabilnim letovima oko mene. Bio je to jedan razuman odnos, bilo je u njemu puno realnosti i istine koju ja, zasljepljena vlastitom fantazijom, nažalost nisam vidjela. Znamo svi kako biva kada pticu na silu guraš u kavez. Kad tad, mora otići. Danas je on sretan, zaljubljen i vezan. Našao je nekoga tko s istim avanturizmom leti s njime, baš onako kako sam zamišljala sebe u našoj zajedničkoj slici. A njihova je uistinu lijepa i skladna. Shvatih, mi jednostavno nismo imali taj sklad. On je netko tko je potpuno sveden na prošlost; odnos koji se jednostavno trebao dogoditi i sa čime se oboje danas slažemo. Jednom sam prilikom, kada smo se godinu dana poslije susreli, a njemu vidno zaklecale noge i presušila usta dobila potvrdu koja mi je trebala da ga „spakiram u kutiju“. Ptičica je jednom uživala u letu sa mnom.

Treći „srcolomac“ i dalje živi i biva tu negdje blizu mene. Naš najveći problem, zbog čega on još uvijek nije otišao u zasluženu mu ljubavnu mirovinu je jedan komadić puzzle koji uporno nedostaje da vidimo što će ispasti od naše slike. Prije smo pričali mnogo, a nisamo se slušali. Gledali smo se, a nismo se vidjeli. Tu je on, dođe često u obliku sms-a koji pita gdje sam i što radim. Ispitujem i ja gdje je on, pa se nekad nađemo na pola puta. Iako sam kraj njega i dalje, češće to nisam ja, nego što jesam. Želim van, ali me potraga za zadnjim komadićem puzzle drži unutra. Slaba sam na njegovu nikada izgovorenu slabost na mene. Možda još dugo nećemo upotpuniti puzzle, ili će one ostati bez svog zadnjeg dijela. Trenutno samo želim vidjeti kompletnu sliku, možda i dalje bude sve mutno, a možda i progledam.

Ovaj posljednji, četvrti, bijaše to najslađi i najbezbolniji heartbreak ikada. Zapravo smo na različitim stranama gledali u iste točke, ali su nam strane nažalost bile predaleko. Za njega vjerujem da će svakom svojom pojavom u mom životu popraviti polupano srce, ukoliko u međuvremenu  se pojavi još koji srcolomac.

Ovdje ću stati. Autorica ih je navela pet, a onaj posljednji na neki je način bio i pravi. Do (ne)sretnog broja pet čeka me slatko-gorki put ukroćivanja vlastite prošlosti.

A ono uplakano djevojče s početka priče, odavno je obrisala suze i za jednog posebnog muškarca ostavila najiskreniji osmijeh na svijetu.