Neki novi dečki, jedan grad i oni old school frajeri

Samo nekoliko dana boravka u mome rodnome gradu bilo je više nego dovoljno da se vratim u Zagreb inspirirana boravkom u istom. Sasvim običan vikend, već viđene poznate face, jednaka količina ispijenog alkohola i puno upitnika u mojoj glavi. Grad i ljubav. Ljubav i Grad.

Moj prijatelj kolumnist preduhitrio me svojim tekstom o lošoj socijalizaciji i virtualnim životom o kojem sam i ja htjela nabaciti nekoliko rečenica u svome. No, neću se dat smesti pa ću u revijalnom tonu nastavit i ja. Vjerujem da će dotičnoga moj tekst, koji ionako ne čita, podsjetiti na lošu kopiju Sex and The City, ali ovaj ću put riskirati sa autorskim pravima i krenuti od početka.

Iako u naslovu stoje 'neki novi dečki', nažalost, o njima vam napisati mogu samo veliko – ništa. Neki novi dečki su plod moje fikcije, mašte i stoje nasuprot većini vinkovačkih (i šire) dečkiju. Neki novi dečki su ono što je moja mama poželjela meni. Nažalost, ja ju još nisam uspjela usrećiti s tim. Kao primjer nekog novog dečka navest ću svog najboljeg prijatelja, na kojega moje prijateljice, nakon što ga upoznaju reagiraju sa 'wow' . Da, i ja kažem. M. je wow, pametan, ambiciozan, načitan, iskren, zabavan, duhovit, zgodan, zanimljiv, poseban… drukčiji, jednostavno NOV. M. je takav od kada ga znam, s M. se nikad nisam posvađala, ali s M. nikad nisam ni ostvarila emotivan odnos. Iako, da sam na papir opisala dečka svog zivota, njegovo bi se ime čitalo između redova. M. je daleko od Grada, M. je 'iznad' istog.

Zašto nisam nekog novog dečka uzela k sebi ako je toliko savršen i ako ga je tako teško pronaći?? Zato što drskost, šarm, loša emotivna inteligencija i čvrst stav old school frajera kod mene ipak prevagne za stepenicu više. Razmišljala sam o tom nekom zbližavanju sa nekim novim dečkom, i od srca sam se nasmijala. Zamislila sam situaciju u kojoj se nalaze 2 intelektualno i karakterno ista bića, i u toj situaciji nigdje nije bilo ni traga kemiji i bliskosti. U zamišljenoj situaciji falila mi je drskost, pa čak i povrijeđenost. Javno glasujem za dozu mazohizma u svakoj vezi.

Old school frajeri se ne javljaju svaki put kad zoveš, ali kad te napadne jako dosadan matori ćelavac u zagušljivoj diskoteci, old school frajer te uzme za ruku, zagrli i njega pogleda sa neopisivom količinom bijesa koja ti je sasvim dovoljna da znaš koliko on ne da na tebe. Old school frajer te neće baš svaki put poslušat kad mu kažeš da se ne napije baš svaku subotu u Gradu, ali kad u 3 ujutro zazvoni mobitel, to će svakako bit on da ti kaže da te voli dok je hrabar mrtav pijan, a osmijeh koji ti izmami tada je neprocijenjiv. Old school frajeri više ne donose cvijeće na vrata, ne plaćaju skupe večere i ne kupuju dijamante (to sad mogu vrlo lako preko fejsbuka, kako je moj kolega kolumnist to zgodno primjetio). Old school frajer danas pokazuje svoju ljubav i pažnju na neki sasvim drugačiji način. Osim poveće doze ljubomore koju posjeduje, tu je i onaj žar u očima kad priča o tebi. „Da, to je moja cura…“

Možda moje priče sa OSF nisu dobro završavale, možda su na kraju balade svi imali isti problem emocionalne nestabilnosti. No, ipak stajem u njihovu obranu, jer kad se žena sa moćima nekog novog dečka uhvati u koštac sa nemoćima old school frajera, onda stvari u 50 posto slučajeva pođu loše, nažalost, po nju… U trenutku kad OSF shvati da je njenim očima postao neki novi dečko, otkrio sve svoje emocionalne krhkosti, piši propalo. I traži nekog novog dečka.

Između nekog novog dečka i old school frajera nalazi se grad. Da, zvuči smiješno, ali ima nešto u tome. Nebrojeno sam se puta našla u istoj situaciji koja se znala odigrat na drukčiji način, samo zato što nisam bila na istom mjestu. Isto tako, još sam se više puta našla u istim lošim situacijama samo na jednom mjestu. Pogađate, u Gradu. Ne znam što se to uvuklo u Grad, kakva je klima zavladala njime, što se promijenilo… Otkad dolazim u Grad manje-više kao posjetitelj, promatram stvari iz nekog ugla sa strane i, vjerujte mi, stvari su jako smiješne. A opet, svaki put kad dođem u Grad, nađem se i u ulozi glavnog aktera. Ne znam je li do Grada, ili do mene, ali su neizbježne PRIČE. Loši tračevi i ružna naklapanja koji su od old school frajera napravili sve samo ne neke nove dečke. A neke nove dečke Grad je potjerao iz njega samog. Prvi nemaju snage oduprijeti se ružnim pričama, a drugi Gradu ne odgovaraju jer od Grad nema materijala za priču.

„Tebi čovjek da ponudi sreću na tanjuru, ti ne bi znao da je uzmeš. – Istina, ja sam prop'o čovjek.“ Naizgled beznačajan monolog u jednoj od meni dražih serija. Ali daleko od beznačajnog. Ako se ikada svi Gradski OSF-i okupe na jedno mjesto, predlažem ovu rečenicu kao slogan buduće udruge.

Ovo je moja oda Gradu, Gradu u kojem su OSF našli nadomjestak onome što im se nudilo na tanjuru. Gradu koji napravio sve da neki novi dečki rukom odmaknu taj tanjur glavom bez obzira.

Okej, Grade, pobijedio si. 2:0 za tebe